Nada u glini
kratki osvrt na putovanje do svijeta keramike
Danira Travica
1/10/20262 min čitanje


Fun fact za prvu blog objavu: Nisam nikad mislila da ću završiti u poljoprivredi i keramici!
Mozak mi je od ranog djetinjstva upijao strane jezike poput spužve i sanjala sam da ću postati profesorica likovnog ili engleskog i francuskog. Na kraju sam ipak završila u ekologiji i poljoprivredi iako sam se dugo opirala tome zbog straha od matematike i kemije, koje mi je pak mozak odbijao kao voda ulje.
Nekako sam uspjela na faksu riješiti svu kemiju i matematiku (🌞) iako sam bila uvjerena da se to nikad neće dogoditi, uza sve instrukcije i vježbu i plakanje kroz ljutnju i bijes i otpor, i to puno bolje nego što bih ikad pomislila. Kada sam iz čiste znatiželje tek zakoračila u svijet keramike prije pet-šest godina, nisam planirala od toga živjeti - ta se ideja rodila tek prije oko tri godine.
Kao i mnogi drugi, u to sam ušla poprilično naivno, zamišljajući nekakve idealne kreativne scenarije mira, spokoja, jednostavnosti, ali možda najviše bijeg od svih muka životnih. Tada ništa nisam znala o tehnološko-kemijskom procesu izrade keramike i nisam imala pojma što me sve čeka, i evo me sada opet u praktički svakodnevnom učenju kemije, fizike i matematike i svakodnevnom izlaženju iz zone komfora mog mozga koji samo želi živjeti na francuskoj rivijeri, jesti kroasane i ljuljati se na ljuljačci u dvoru u nekom zabačenom pitoresknom selu.
Nekad nas život ne odvede tamo gdje smo zamislili, možda nas najčešće ne odvede tamo... Ali sve možemo ostvariti ako ćemo biti otvoreni za nove stvari, na učenje, napredovanje, izlaženje iz svoje zone komfora i primarno - prepustiti se znatiželji i nikad ne prestati razvijati nove vještine i sposobnosti.
Često razmišljam o tome dok radim s tom plastičnom glinenom masom - koliko je naš dragi mozak plastičan i koliko sam sretna što još uvijek, nakon brojnih oštećenja kroz život, vuče dalje, u nepoznato, kroz strah, sram i otpor.
Svakog se dana podsjećam da je sve u prirodi povezano - sve što naučimo i spoznamo o sebi i o svijetu je prekrasno nepovratno povezano na najljepši mogući način. Da bismo dosegli težnju ka jednostavnosti i njenu manifestaciju u životu, nužno je proći kroz unutrašnji otpor. S druge strane ćemo uvijek biti nagrađeni ⭐🌟💫🌞
