Kratka priča o putu do vizualnog identiteta

°°° Kada sam prije oko dvije godine odlučila s ljudima oko sebe podijeliti odluku o pokretanju posla, puno mi je ljudi govorilo da moram odmah platiti nekome da mi izradi „čvrsti brand i vizualni identitet“ i da mora odmah sve izgledati „luksuzno“ i „elitno“. Bilo mi je jasno čemu to služi: za percepciju klijenata, za dosljednost, prepoznatljivost i profesionalan dojam.

Prvenstveno, to mi nije bilo ostvarivo – početni kapital bio mi je poprilično mizeran, a grafički dizajn je skup (iako dugoročno itekako vrijedi). Osim toga, htjela sam ući u svijet samozaposlenja potiho, na mala vrata. Nisam još imala jasan cilj, a nisam ni bila spremna na njega. Tada sam se samo htjela odmaknuti od urbane zagrebačke buke i smoga i poboljšati narušeno zdravlje i umiriti se u glini.

Prvi sam logo izradila sama u Canvi, čisto da mogu izraditi pečat za keramiku jer sam smatrala da je „potter's mark“ za početak najvažniji dio prepoznatljivosti: keramički predmet koji će doći do krajnjeg korisnika mora biti označen. To mi je tada bilo dovoljno, iako mi se nije pretjerano sviđao i izradila sam ga u par minuta, ali poslužio je svrsi. Bilo je hitnijih i važnijih stvari na stolu.

Do prije nekoliko mjeseci borila sam se i s unutarnjim i vanjskim pritiskom da moram odabrati neki smjer poslovanja – što prije, bez obzira na sve. Počela sam pred ljeto 2024. s laganom proizvodnjom, izlagala prve radove u Galeriji Liliput, ljudi su mi počeli donositi svoje radove na pečenje, pa je došla potražnja za radionicama i tečajevima, pa narudžbe… Prihvaćala sam sve što je dolazilo – djelomično iz znatiželje i želje za učenjem, a djelomično iz straha da će mi se, ako nešto odbijem u toj početnoj fazi, zatvoriti vrata zauvijek. (kasnije sam shvatila da to definitivno ne funkcionira tako, naprotiv!)

U tom pustom istraživanju smjerova u kojima sam tražila put, poprilično sam se izgubila i počela sam ponovno osjećati ogroman pritisak i stres od svih tih različitih oblika rada – znali su proći tjedni, a jednom čak i dva mjeseca da nisam izradila niti jedan svoj rad.

Usmjerila sam se tada najviše na tečajeve i radionice i svu sam energiju ulagala u to. Uživala sam jer volim edukativni dio rada, ali bila sam preplavljena, nije funkcioniralo i pucala sam na sve strane. Udaljila sam se od početnog cilja – da se kroz glinu vratim sebi, u samoći i tišini izgradim život na temeljima u skladu s mojim vrijednostima i potrebama.

Tada sam se počela više družiti s jednim poznanikom, grafičkim dizajnerom – išli smo na povremene kave u društvu i malo pomalo mi je usput pokazivao svoje radove – osobne projekte, stripove, vizuale, dizajne. Neobičan lik, perceptivan, inteligentan, talentiran, odlično oko za estetiku – a opušten i chill kao da mu je svaki dan u godini, reklo bi se, teško lito. Nekako smo došli na temu Glinka i složili se da bi mi trebalo nešto „ozbiljnije“ od mog tadašnjeg loga.

Privukla me ta ideja jer sam znala da će odmah shvatiti što želim i što mi je važno. Nisam htjela siliti svoj proces kristalizacije koncepta jer sam osjećala da prvo ja moram jasno zamisliti koncept i skupiti reference da bi on mogao odraditi svoju (doslovno) čaroliju. Proces je trajao par mjeseci, polagano, jer smo se tako dogovorili i „skužili se“. Na prvom sastanku sam mu opisala koncept, on je odmah sve pohvatao, skicirao na iPad-u ideje, poslala sam mu neke reference, posudila mu par Art Nouveau knjižica iz moje kolekcije za inspiraciju.

Ubrzo mi je na mail stiglo sve – više verzija loga, logo koji bi bio idealan za pečat, u potpunosti uklopljeno u moju ideju. Isprve! Doslovno sam se rasplakala od sreće kad sam listala dokument pun prekrasnih vizuala koje kao da mi ih je izvadio iz glave. Odnosno, i puno bolje, jer ja ne bih mogla prevesti nešto toliko apstraktno u jasni izraz koji kroz čitavu paletu koherentno progovara: jednostavnost, smirenost, kvaliteta, prostor, fluidnost. S obzirom na to da izrađujem keramiku – trebao mi je identitet koji ne zadovoljava samo digitalni aspekt – trebali su mi vizuali koji imaju dobru 'materijalnost' – da svaki od njih može postati utisnut u glinu – zauvijek.

Luka, hvala ti do krajnje točke svemira i nazad što si me slušao, čuo i razumio.
Glinko je spreman za svoj puteljak. 💚💫✨

Ako vam je potreban netko da vas sasluša, zbilja čuje i stvori grafički dizajn prema vašim željama, Luka je tu za vas na: koelhande@gmail.com.